8.11.2017

Odbor za ljudska prava UN-a obranio je „pravo“ žene na ubojstvo nerođenog djeteta u najradikalnijem mogućem obliku!

Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda priprema novi nacrt općeg komentara članka 6. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Komentar želi protumačiti članak 6 koji brani prirodno pravo svakog ljudskog bića na život kao podršku dekriminalizaciji pobačaja do rođenja.

Stavak 9 nacrta Općeg komentara kaže:

 „Iako države članice mogu usvojiti mjere za reguliranje prestanka trudnoće, takve mjere ne smiju dovesti do povrede prava na život trudnice ili drugih prava iz Pakta, uključujući zabranu okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Stoga, svako zakonsko ograničenje mogućnosti ženama da traže pobačaj ne smije između ostalog ugroziti njihove živote ili ih podvrći fizičkoj ili mentalnoj boli ili patnji koja krši članak 7.“

Ovo tumačenje opovrgava pravo na bilo kakvu zaštitu ljudskog života prije rođenja u državama članicama UN-a. Tekst ne donosi niti uvjete niti vremensko ograničenje za pristup pobačaju već zaključuje kako on treba biti dostupan čim bi trudnoća ženi uzrokovala fizičku ili mentalnu bol i patnju.

Za razliku od komentara iz 2015. koji je barem prepoznavao mogućnost kojom bi države mogle usvojiti mjere za zaštitu potencijalnog ljudskog života i dostojanstva nerođene djece ovdje se pobačaj ne tretira kao iznimka. U ožujku 2016. Odbor za ljudska prava UN-a je uklonio sve što bi upućivalo na činjenicu kako se govori o nerođenom djetetu. Kao što je rekao i jedan od članova Odbora: „nije se činilo potrebnim spominjati pravo na život fetusa“ (!!!)

Nacrt novog općeg komentara je novi agresivni pokušaj nametanja obveza koje većina država ustrajno odbija te je protivan Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima kao i namjerama država koje su ga pisale i usvojile.

1947. pisci Opće deklaracije o ljudskim pravima na temelju koje je Pakt nastao raspravljali su o pravu na život. Predložena formulacija bila je „Svatko ima pravo na život i tjelesni integritet od trenutka začeća bez obzira na njegovo ili njeno fizičko ili mentalno stanje“ međutim Narodna Republika Kina je podržala Ujedinjeno Kraljevstvo i SSSR u stavu kako se praksa pobačaja može tolerirati. Dakle i u tom svijetlu bi se deklaracija mogla tumačiti kao mogućnost (ne)zaštite života od začeća ali NIKADA kao nametanje legalizacije pobačaja. 

Međunarodni dokument kao što je Opći komentar bio bi koristan alat protiv prava na priziv savjesti i za legalizaciju pobačaja do rođenja djeteta za zemlje koje neprestano odbijaju pokušaje Zapada koji želi uvesti univerzalno „pravo“ na pobačaj, a koje je osobito promicano tijekom Konferencije o stanovništvu i razvoju u Kairu 1994. i Svjetske konferencije o ženama u Pekingu 1995.

Komentar bi služio i kao prisila zemljama koje su zakonski regulirale pobačaj u slučajevima gdje je život majke ugrožen jer referenca na „mentalnu bol ili patnju“ pokazuje namjeru autora da pobačaj bude dostupan na zahtjev tijekom svih 9 mjeseci trudnoće. (Osobito ako se stavak 9 promatra u svijetlu nedavne izjave UN-ovog posebnog izvjestitelja Juana Mendeza koji smatra kako je uskraćivanje pobačaja ženama jednako mučenju.)

Odbor za ljudska prava UN-a napisao je i predložio ideološki dokument koji je izvan njegove nadležnosti. U svojem nastojanju promicanja pobačaja u potpunosti ignorira neovisnost država te je teško uskladiv s brojnim drugim međunarodnim ugovorima te je suprotan namjeri pisaca Pakta, volji država kao i Paktu.

Opći komentar nameće i legalizaciju eutanazije stavkom 10 u kojem kaže:

"Priznajući središnju važnost ljudskog dostojanstva  i osobne autonomije, Odbor smatra kako bi države trebale prepoznati pojedince koji planiraju ili pokušavaju počiniti samoubojstvo jer prolaze trenutnu krizu koja može utjecati na njihovu sposobnost donošenja neopozivih odluka, kao što je prekid vlastitog života. Zbog toga bi države trebale poduzeti  odgovarajuće mjere, ne kršeći druge obveze Pakta kako bi spriječile samoubojstvo, osobito među pojedincima u posebno osjetljivim situacijama. Istovremeno,  Države [mogu dozvoliti] [ne smiju priječiti] medicinskim stručnjacima pružanje medicinske terapije ili sredstava koje bi olakšale prestanak života [katastrofalno] pogođenih odraslih, kao što su smrtno ranjeni ili terminalno bolesni, koji doživljavaju teške psihičke ili mentalne bolove i patnje te žele dostojanstveno umrijeti. U takvim slučajevima, države moraju osigurati postojanje čvrstih zakonskih i institucionalnih zaštitnih mjera kako bi potvrdili da medicinski stručnjaci poštuju slobodnu, informiranu, eksplicitnu i jednoznačnu odluku njihovih pacijenata s ciljem zaštite pacijenata od pritiska i zlostavljanja."

----

ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA UN-a

Odbor za ljudska prava sastavljen je od 18 stručnjaka zaduženih za pisanje službenih tumačenja odredaba Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ova tumačenja se nazivaju "općim komentarima" koji imaju priličan utjecaj na zakonodavce jer Odbor ima ovlast "suditi" državama o njihovom poštivanju Međunarodnog pakta.

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

Kako je moguće pravo na život proglasiti pravom na ubojstvo? Europski sud za ljudska prava je 2002 g. dosudio kako je to nemoguće.
Kako netko može ignorirati život nerođenog djeteta? Čak niti EU sud nije nikad izjavio da postoji pravo na pobačaj, niti nerođenom djetetu potpuno negirao kvalitete ljudske osobe i zaštitu koju taj status nosi.

Novi nacrt Općeg komentara ne prepoznaje postojanje ljudskog život prije rođenja, ostavljajući ga bez zaštite od pobačaja i svih oblika manipulacije i iskorištavanja, osobito biotehnoloških. Također, govori vrlo malo ili ništa o zaštiti žena koje žele rađati svoju djecu, o zdravlju djeteta kao niti o obvezi države da spriječi pribjegavanje pobačaju.